Tema ovog teksta je održavanje sustava za gašenje požara plinom. Ako ste korisnik nekog od ovih sustava – dužni ste ih redovito pregledavati i servisirati, ispitivati te o tome voditi propisanu evidenciju.
Sustavi za gašenje požara plinom predstavljaju visokoučinkovit oblik zaštite od požara. Koriste se u prostorima poput podatkovnih centara, server soba, arhiva, laboratorija ili sličnih prostora s osjetljivom opremom gdje primjena vode ili pjene nije prikladna.
Umjesto vode, ovi sustavi za gašenje koriste različite tipove plinova (CO₂, FM-200, Novec 1230 ili dr.). Djeluju tako da smanjuju koncentraciju kisika ili apsorbiraju toplinu, čime se prekida proces gorenja. Njihova glavna prednost je učinkovito i brzo gašenje požara – bez oštećenja opreme i bez ostataka nakon aktivacije.
Međutim, kako bi ovi sustavi u trenutku potrebe za gašenjem djelovali pouzdano, njihovo redovito održavanje ima ključnu ulogu.
Kao tvrtka koja pruža usluge kvalitetnog održavanja sustava za gašenje požara plinom u cijeloj Hrvastkoj, u ovom tekstu ćemo vas detaljnije informirati o CO₂, FM-200 i Novec1230 sustavima. Pružit ćemo vam i relevantne informacije o propisanim zahtjevima te standardima koji predstavljaju okvir za njihovo održavanje.
Kontaktirajte nas ako imate potrebu za obveznim periodičnim servisnim pregledima ili izvanrednim popravcima ovih sustava u vašem prostoru. Ovlašteni smo i za ispitivanje ovih sustava koje kao korisnik trebate organizirati svake godine, odnosno jednom godišnje. Sve aktivnosti za klijente obavljamo na području cijele Hrvatske!
Sustavi za gašenje požara plinom rade na principu brze detekcije i automatske aktivacije. Kada detektori dima ili topline prepoznaju požar, upravljačka centrala pokreće alarm te nakon kratke odgode aktivira ventile na spremnicima plina. Plin se zatim kroz cjevovod i raspršivače ravnomjerno ispušta u prostor.
Ovi sustavi djeluju brzo i precizno. Plin pri gašenju ne ostavlja nikakve ostatke i ne oštećuje opremu, pa je korištenjem ovih sustava moguć brz povratak prostora u normalnu funkciju.
Sustavi za gašenje požara plinom sastoje se od nekoliko ključnih komponenti koje zajedno osiguravaju pouzdano i sigurno djelovanje. Spremnici plina služe za pohranu sredstva za gašenje pod tlakom, dok ventili i cjevovodi omogućuju njegovo usmjeravanje prema štićenom prostoru. Raspršivači (dizne) ravnomjerno ispuštaju plin kako bi se postigla učinkovita koncentracija u cijelom prostoru.
Rad sustava nadzire upravljačka centrala koja prima signale s detektora dima i topline te automatski pokreće postupak gašenja. Dio sustava čine i ručni aktivatori, zvučna i svjetlosna signalizacija te sigurnosni mehanizmi koji sprječavaju slučajnu aktivaciju.
Sustav za gašenje požara plinom – na shematskom prikazu prikazani su sljedeći dijelovi:
*Na shematskom prikazu nisu prikazani sljedeći dijelovi sustava:
U sustavima za gašenje požara plinom koriste se različite vrste plinova, ovisno o vrsti prostora i opreme kojase štiti.
U ovakvim sustavima se najčešće primjenjuju:
CO₂ djeluje tako da smanjuje koncentraciju kisika u prostoru i time prekida proces gorenja. Vrlo je učinkovit, ali može predstavljati opasnost za zdravlje ljudi. U visokim koncentracijama (istiskujući kisik iz zraka) – može izazvati gušenje. Budući da je riječ o plinu bez boje, okusa i mirisa, prisutnost se njegove opasne koncentracije ne može osjetiti. Zbog toga se CO₂ koristi isključivo u prostorima bez stalne prisutnosti ljudi, poput strojarnica, agregatnih prostorija ili arhiva.
FM-200 je fluorougljikovodik koji djeluje apsorpcijom topline, čime se smanjuje temperatura plamena. Ne provodi elektricitet i ne ostavlja ostatke, zbog čega se često koristi u laboratorijima, server sobama, nadzornim i upravljačkim prostorima te općenito prostorima s elektroničkom opremom.
Novec 1230 je najnovija generacija plina za gašenje požara. Pripada skupini fluoroketona. Djeluje slično kao FM-200 ali ima znatno manji utjecaj na okoliš i kraće vrijeme zadržavanja u atmosferi. Siguran je za ljude, pa sve češće zamjenjuje starije plinove u modernim sustavima zaštite.
Redovito i kvalitetno održavanje ovih sustava za gašenje plinom ključno je za njihovu pouzdanost u slučaju nastanka požara. Svako odstupanje po pitanju ispravnosti bilo kojeg dijela sustava može dovesti do kašnjenja u aktivaciji ili potpunog izostanka gašenja.
Održavanje ovih sustava u Republici Hrvatskoj uređeno je kombinacijom nacionalnih propisa i tehničkih normi koje definiraju odgovornosti, rokove i postupke održavanja.
1. Zakon o zaštiti od požara (“Narodne novine”, br. 092/2010, 114/2022)
Propisuje obvezu korisniku sustava provjeravati njihovu ispravnost i funkcionalnost. Navedeno je potrebno obavljati u skladu s uputom proizvođača, a o provedenim radnjama mora postojati uredna evidencija.
2. Norma HRN EN 15004-1:2019 – Sustavi za gašenje požara plinovima – 1. dio: Projektiranje, instaliranje i održavanje sustava
Ova norma predstavlja temeljni tehnički dokument i mjerodavni standard za sve vrste sustava za gašenje plinom. U Poglavlju 9. (“Inspection, testing, maintenance and records”) definira preporučene aktivnosti i rokove pregleda ovih sustava:
Norma dodatno naglašava da sustave mora održavati ovlašteno i stručno osoblje, uz korištenje originalnih dijelova i tvornički odobrenih postupaka. O svim provedenim aktivnostima potrebno je voditi pisanu evidenciju koja mora biti dostupna nadležnim tijelima.
3. Pravilnik o pregledima i ispitivanju opreme pod tlakom visoke razine opasnosti (“Narodne novine”, br. 075/2020)
Budući da su boce za plin sastavni dio sustava, one podliježu zahtjevima ovog Pravilnika. Prema navedenom pravilniku posude pod tlakom moraju se podvrgavati redovitim vizualnim pregledima te periodičnim ispitivanjima (hidrauličko ispitivanje, provjera stijenki, ventila i oznaka) koji se provode svakih 10 godina. Svaka boca treba biti označena oznakom s istaknutim datumom važenja.
4. Pravilnik o provjeri ispravnosti stabilnih sustava zaštite od požara (“Narodne novine”, br. 044/2012, 098/2021 i 089/2022)
Ovaj Pravilnik propisuje uvjete za dobivanje ovlaštenja za poslove provjere ispravnosti sustava zaštite od požara. U te sustave naravno spadaju i sustavi za gašenje požara plinom. Propisuje i način provjere njihove ispravnosti. Pravilnikom su tako definirana prva i periodična ispitivanja ovih sustava koja smiju provoditi samo ovlaštene osobe.
Pojam “prvo ispitivanje” podrazumijeva ispitivanje (odnosno provjeru ispravnosti sustava) koje se obavlja prije stavljanja u uporabu (novoizgrađenog ili rekonstruiranog sustava).
Periodično ispitivanje pak podrazumijeva ispitivanje koje se obavlja periodično, u propisanim vremenskim intervalima nakon prvog ispitivanja. Konkretno, ove sustave je potrebno ispitivati – jednom godišnje.
Spomenuta ispitivanja mogu provoditi samo pravne osobe (“tvrtke”) ovlaštene za obavljanje ovih poslova od strane Ministarstva unutarnjih poslova (u nastavku: MUP). Važno je spomenuti i to da prva ispitivanja (neovisno o ovlaštenjima) ne smiju obavljati pravne osobe koje su proizvele ili rekonstruirale, uvezle, projektirale, ugradile ili nadzirale ugradnju ili rekonstrukciju sustava ili njegovih elemenata. Također, ni tvrtke koje su vlasnici ili korisnici sustava. Jasno je da je ovdje riječ o prevenciji potencijalnog sukoba interesa i izbjegavanju situacije gdje bi korisnik sustava ili subjekt koji je obavljao određene radove na sustavu, na kraju sam i potvrdio njegovu ispravnost.
Rezultati ispitivanja općenito moraju biti dokumentirani kroz izradu zapisnika. Izrađuje ga ovlaštena tvrtka koja je provela ispitivanje, a korisnik sustava isti treba čuvati kao dokaz o njegovoj ispravnosti.
Primjer zapisnika o periodičnom ispitivanju sustava za gašenje požara plinom – možete pogledati ovdje.
Na temelju gore spomenutih propisa i Norme HRN EN 15004-1:2019 korisnici ovih sustava imaju sljedeće obveze po pitanju održavanja i ispitivanja:
Prema Poglavlju 9.1.1 Norme – “Visual inspections” u sklopu vizualnog pregleda je potrebno provjeriti:
Prema Poglavlju 9.2 Norme – “Functional testing” u sklopu ove aktivnosti potrebno je obavljati sljedeće:
Ovi pregledi definirani su u Poglavlju 9.3 Norme – “Annual inspection and test” prema kojem je najmanje jednom godišnje potrebno provesti cjeloviti pregled i testiranje sustava. Navedeno treba uključivati:
Provjeru svih komponenti sustava – da su u ispravnom stanju, čvrsto montirane i bez oštećenja (uključujući boce/spremnike, ventile, raspršivače za ispuštanje plina, detektore i upravljačku opremu)
Ispitivanje svih električnih i mehaničkih funkcija sustava (uključujući ručne i automatske aktivacije, signalne i upravljačke funkcije, interlock signale, zvučne i vizualne alarme)
Provjeru tlaka u spremnicima plina (podazumijeva izmjeru i usporedbu s referentnim vrijednostima)
Provjeru cjevovoda i spojnica (kako bi se utvrdila eventualna oštećenja, labavost ili začepljenost)
Provjeru brtvi, oznaka i plombi (u odnosu na stanje i dostupnost)
Pregled centrale i napajanja (uključujući rezervne izvore)
Provjeru dokumentacije i zapisnika o aktivnostima (projektne dokumentacije, dnevnika održavanja/vođenja evidencija, zapisnika o ispitivanju).
Na početku treba kazati da se aktivnosti u sklopu održavanja trebaju temeljiti na točnim i relevantnim informacijama o sustavu. Pojednostavljeno, da biste uopće nešto mogli provjeriti – prethodno biste trebali znati kako bi to “nešto” trebalo funkcionirati.
U tom smislu tehnička i druga pripadajuća dokumentacija predstavljaju službeni izvor podataka o izvedbi, funkcijama i uvjetima korištenja konkretnog sustava.
Bez ove dokumentacije kvalitetno održavanje sustava za gašenje požara plinom bilo bi u najmanju ruku otežano.
Najprije, tehnička omogućuje pravilno razumijevanje sustava. Od njegove koncepcije i projektiranih rješenja, do stvarnog načina rada.
Tako će primjerice vaš partner/servisna tvrtka zadužena za (recimo) servis vašeg CO2 sustava, uvidom u predmetnu tehničku dokumentaciju, znati:
koji je kapacitet ugrađenog plina
kako su dimenzionirani cjevovodi i raspršivači/dizne
koje su aktivacijske logike i povezani podsustavi (npr. dojava požara, ventilacija, isključenje električne energije)
koji su specifični zahtjevi proizvođača za održavanje i ispitivanje.
Tehnička dokumentacija uključuje set dokumenata kao što su projekti, tehnički opisi, nacrti, proračuni, certifikati, izviješća i sl. Općenito označava dokumente i materijale koji opisuju način izvedbe, funkcionalnost, sigurnosne zahtjeve te zahtjeve bitne za korištenje i održavanje određenog tehničkog sustava.
Konkretno, za svaki sustav za gašenje požara plinom (CO₂, FM-200, Novec1230 ili dr.) korisnik bi trebao posjedovati sljedeće:
Projektno-tehničku dokumentaciju – projekt sustava koji sadrži sheme, proračune, nacrte i dr. obvezne elemente
Dokumentaciju o izvođenju sustava – set tehničkih dokumenata koji prikazuju stvarno izvedeno stanje sustava (npr. konačna verzija projekta sustava koja prikazuje sve izmjene nastale tijekom izvođenja sustava u odnosu na glavni projekt, izjave o sukladnosti, certifikati, zapisnici o ispitivanju i puštanju u rad)
Upute za uporabu i održavanje – tehničke upute proizvođača sustava
Evidencijsku knjigu (“logbook”) – dnevnik održavanja
Zapisnike o periodičnim ispitivanjima – potvrde o ispravnosti koje po obavljenim periodičkim ispitivanjima izdaje ovlaštena ispitivačka tvrtka.
Dnevnik održavanja sustava za gašenje požara plinom mora biti stalno dostupan kao dio obvezne dokumentacije sustava. Važan je iz nekoliko razloga:
dokazuje kontinuitet održavanja i ispravnost sustava
servisnim tvrtkama omogućuje praćenje povijesti sustava i planiranje budućih aktivnosti
Prema normi HRN EN 15004-1 i dobroj praksi održavanja, dnevnik održavanja treba sadržavati:
Opće podatke
lokaciju i naziv štićenog prostora
vrstu sustava (CO₂, FM-200, Novec1230…)
informacije o servisnoj tvrtki koja provodi aktivnosti
Informacije o svim obavljanim aktivnostima na sustavu
datum i vrstu aktivnosti (mjesečni, polugodišnji ili godišnji pregled, ispitivanje nakon aktivacije ili dr.)
opis zatečenog stanja (s utvrđenim nedostacima na sustavu, ako postoje)
opis poduzetih korektivnih mjera
Druge relevantne podatke/informacije o sustavu (u konkretnim situacijama)
bilješke o promjenama na sustavu (npr. zamjena boca, ventila, centrala, rekonstrukcija)
bilješke o provedenim aktivacijama sustava
bilješke o incidentnim situacijama (npr. aktivacija alarma, curenje plina, lažna dojava, kvar na ventilu) i dr.
Dnevnik održavanja vodi servisna tvrtka koja provodi aktivnosti vezane za održavanje sustava za gašenje požara plinom. Korisnik sustava ga je dužan čuvati i kontrolirati redovit upis svih provedenih aktivnosti.
Svaki upis u dnevnik održavanja mora sadržavati datum provedene aktivnosti, potpis servisera te potpis odgovorne osobe korisnika.
Sadržaj kao ni izgled dnevnika održavanja nisu eksplicitno propisani.
Međutim, ranije spomenuta – mjerodavna norma HRN EN 15004-1:2019 (iako ne definira izgled i konkretan sadržaj dnevnika) propisuje da je u isti potrebno upisivati sve aktivnosti bitne za održavanje sustava.
Preciznije, ta formulacija iz Poglavlja 9.4 Norme – “Zapisi” glasi:
„Mora se voditi zapis o svim pregledima, ispitivanjima i održavanju sustava. Zapis mora sadržavati podatke o utvrđenim nedostacima kao i o poduzetim korektivnim radnjama.“
Dnevnik se (uz to što može biti u papirnatom obliku) može voditi i elektronički. Važno je da sadrži sve potrebne elemente i da je stalno dostupan.
Sustavi CO₂, FM-200 i Novec 1230 spadaju u stabilne sustave za dojavu i gašenje požara. Budući da je njihovo ispravno funkcioniranje na mjestima korištenja od iznimne važnosti za sigurnost ljudi i imovine, s tom svrhom se provode i inspekcijski nadzori od strane nadležnih tijela.
Nadzor nad provedbom propisa koji se odnose na sustave za gašenje požara plinom obavljaju nadležna inspekcijska tijela, svako u svojem djelokrugu:
Obavlja inspekcijski nadzor nad provedbom propisa iz područja zaštite od požara; Zakona o zaštiti od požara te podzakonskih akata donesenih na temelju tog Zakona.
Budući da su sustavi za gašenje požara definirani propisima iz područja zaštite od požara, “požarni inspektori” imaju pravo provjeravati ispunjava li korisnik sve propisane obveze u tom smislu.
U nadzoru, inspekcija zaštite od požara najčešće provjerava:
postoji li propisana projektna i tehnička dokumentacija za sustav
je li sustav izveden prema odobrenoj projektnoj dokumentaciji
postoje li važeći zapisnici o ispitivanju ispravnosti sustava (koje izdaje ovlaštena ispitivačka tvrtka)
postoje li potrebne oznake i upute za rukovanje.
Inspekcija će vjerojatno pregledati i prostor u kojem se nalazi oprema za gašenje požara, provjeriti pristupačnost i druge propisane zahtjeve. Ako u obavljanju nadzora utvrdi nepravilnosti — inspektor će naložiti otklanjanje nedostataka u određenom roku. U slučajevima težeg kršenja Zakona inspektor ima pravo zabraniti uporabu prostora do otklanjanja utvrđenih nedostataka.
Ovo inspekcijsko tijelo obavlja nadzor nad primjenom propisa kojima se uređuje uporaba opreme pod tlakom, točnije njezine tehničke sigurnosti.
Budući da se u sustavima za gašenje požara plinom koriste spremnici pod tlakom, ova inspekcija ima pravo provjeravati ispunjavaju li korisnici s tim u vezi sve propisane obveze.
U nadzoru, inspekcija za opremu pod tlakom najčešće provjerava:
postoje li na spremnicima (“bocama”) i ventilima važeće oznake o ispitivanju
jesu li boce periodički ispitane u propisanim rokovima (najčešće se obavlja svakih 10 godina)
postoje li važeći zapisnici o pregledu i ispitivanju
vodi li korisnik urednu evidenciju o punjenju, zamjeni i održavanju boca
koristi li se sustav u skladu s uputama proizvođača i propisima o sigurnosti opreme pod tlakom
obavlja li održavanje i punjenje isključivo ovlaštena pravna osoba.
Inspektor pri nadzoru može pregledati tehničke oznake i serijske brojeve boca, provjeriti stanje sigurnosnih ventila i manometara te tražiti na uvid dokaz o ispitivanju u ovlaštenom laboratoriju.U slučaju utvrđivanja nedostataka, može naložiti otklanjanje nedostataka u određenom roku te isključivanje sustava iz uporabe do otklanjanja.
