Sustavi za gašenje požara plinom predstavljaju visokoučinkovit oblik zaštite od požara. Koriste se u prostorima poput podatkovnih centara, server soba, arhiva, laboratorija ili sličnih prostora s osjetljivom opremom gdje primjena vode ili pjene nije prikladna.
Umjesto vode, ovi sustavi za gašenje koriste različite tipove plinova (CO₂, FM-200 ili Novec 1230). Djeluju tako da smanjuju koncentraciju kisika ili apsorbiraju toplinu, čime se prekida proces gorenja. Njihova glavna prednost je učinkovito i brzo gašenje požara bez oštećenja opreme i bez ostataka nakon aktivacije.
Međutim, kako bi ovi sustavi u trenutku potrebe za gašenjem djelovali pouzdano, njihovo redovito održavanje ima ključnu ulogu.
Kao tvrtka koja pruža usluge kvalitetnog održavanja ovih sustava za gašenje u cijeloj RH, u ovom tekstu ćemo vas detaljnije informirati o CO₂, FM-200 i Novec1230 sustavima, kao i o propisanim zahtjevima i standardima koji predstavljaju okvir za njihovo održavanje.
Kontaktirajte nas ako imate potrebu za obveznim periodičnim servisnim pregledima ili izvanrednim popravcima ovih sustava u vašem prostoru. Ovlašteni smo i za ispitivanje ovih sustava koje kao njihov korisnik trebate organizirati svake godine tj. jednom godišnje. Ove aktivnosti za klijente obavljamo na području cijele Hrvatske!
Sustavi za gašenje požara plinom rade na principu brze detekcije i automatske aktivacije. Kada detektori dima ili topline prepoznaju požar, upravljačka centrala pokreće alarm te nakon kratke odgode aktivira ventile na spremnicima plina. Plin se zatim kroz cjevovod i raspršivače ravnomjerno ispušta u prostor.
Ovi sustavi djeluju brzo i precizno. Plin pri gašenju ne ostavlja nikakve ostatke i ne oštećuje opremu, pa je korištenjem ovih sustava moguć brz povratak prostora u normalnu funkciju.
Sustavi za gašenje požara plinom sastoje se od nekoliko ključnih komponenti koje zajedno osiguravaju pouzdano i sigurno djelovanje. Spremnici plina služe za pohranu sredstva za gašenje pod tlakom, dok ventili i cjevovodi omogućuju njegovo usmjeravanje prema zaštićenom prostoru. Raspršivači/dizne ravnomjerno ispuštaju plin kako bi se postigla učinkovita koncentracija u cijelom prostoru.
Rad sustava nadzire upravljačka centrala koja prima signale s detektora dima i topline te automatski pokreće postupak gašenja. Dio sustava čine i ručni aktivatori, zvučna i svjetlosna signalizacija te sigurnosni mehanizmi koji sprječavaju slučajnu aktivaciju.
Važno je naglasiti da svi spomenuti dijelovi moraju redovito održavani odnosno ispravni kako bi sustav u slučaju stvarne potrebe funcionirao besprijekorno.
U sustavima za gašenje požara plinom koriste se različite vrste plinova, ovisno o vrsti prostora i opreme koju štite.
U ovakvim sustavima se najčešće primjenjuju:
CO₂ djeluje tako da smanjuje koncentraciju kisika u prostoru i time prekida proces gorenja. Vrlo je učinkovit, ali može predstavljati opasnost za zdravlje ljudi. U visokim koncentracijama (istiskujući kisik iz zraka) – može izazvati gušenje. Budući da je riječ o plinu bez boje, okusa i mirisa, prisutnost se njegove opasne koncentracije ne može osjetiti. Zbog toga se CO₂ koristi isključivo u prostorima bez stalne prisutnosti ljudi, poput strojarnica, agregatnih prostorija ili arhiva.
FM-200 je fluorougljikovodik koji djeluje apsorpcijom topline, čime se smanjuje temperatura plamena. Ne provodi elektricitet i ne ostavlja ostatke, zbog čega se često koristi u laboratorijima, server sobama, nadzornim i upravljačkim prostorima te općenito prostorima s elektroničkom opremom.
Novec 1230 je najnovija generacija plina za gašenje požara. Pripada skupini fluoroketona. Djeluje slično kao FM-200 ali ima znatno manji utjecaj na okoliš i kraće vrijeme zadržavanja u atmosferi. Siguran je za ljude, pa sve češće zamjenjuje starije plinove u modernim sustavima zaštite.
Redovito i kvalitetno održavanje ovih sustava za gašenje plinom ključno je za njihovu pouzdanost u slučaju nastanka požara. Svako odstupanje po pitanju ispravnosti bilo kojeg dijela može dovesti do kašnjenja u aktivaciji ili potpunog izostanka gašenja.
Održavanje ovih sustava u Republici Hrvatskoj uređeno je kombinacijom nacionalnih propisa i tehničkih normi koje definiraju odgovornosti, rokove i postupke održavanja.
1. Zakon o zaštiti od požara (“Narodne novine”, br. 092/2010, 114/2022)
Propisuje obvezu korisniku sustava provjeravati njihovu ispravnost i funkcionalnost. Navedeno je potrebno obavljati u skladu s uputom proizvođača, a o provedenim radnjama mora postojati uredna evidencija. Ispitivanje sustava – jednom godišnje obavlja (od strane MUP-a) ovlaštena pravna osoba za ispitivanje protupožarnih sustava.
2. Norma HRN EN 15004-1:2019 – Sustavi za gašenje požara plinovima – 1. dio: Projektiranje, instaliranje i održavanje sustava
Ova norma predstavlja temeljni tehnički dokument i mjerodavni standard za sve vrste sustava za gašenje plinom. U Poglavlju 9. (“Inspection, testing, maintenance and records”) definira preporučene aktivnosti i rokove pregleda…
Mjesečno – vizualni pregled opreme, dostupnosti i oznaka; provjera sustava u odnosu na oštećenje i dostupnost
Polugodišnje – funkcionalno ispitivanje detektora, alarmnih uređaja, centrala i ručnih aktivatora; provjera električnih i mehaničkih veza
Godišnje – cjelovit pregled sustava, uključujući ispitivanje svih upravljačkih funkcija, aktivacijskih mehanizama, alarmnih uređaja i statusa tlakova u bocama
Nakon svake aktivacije – sustav se mora odmah pregledati, servisirati i ponovno staviti u funkciju, u skladu s propisanim postupcima proizvođača.
Norma dodatno naglašava da sustave mora održavati ovlašteno i stručno osoblje, uz korištenje originalnih dijelova i tvornički odobrenih postupaka. O svim provedenim aktivnostima potrebno je voditi pisanu evidenciju koja mora biti dostupna nadležnim tijelima.
3. Pravilnik o pregledima i ispitivanju opreme pod tlakom visoke razine opasnosti (“Narodne novine”, br. 075/2020)
Budući da su boce za plin sastavni dio sustava, one podliježu zahtjevima ovog Pravilnika. Prema navedenom pravilniku posude pod tlakom moraju se podvrgavati redovitim vizualnim pregledima te periodičnim ispitivanjima (hidrauličko ispitivanje, provjera stijenki, ventila i oznaka) koji se provode svakih 10 godina. Svaka boca treba biti označena oznakom s datumom važenja.
