Sprinklerski ili kako ga se često (kolokvijalno) naziva „sprinkler“ odnosno „šprinkler“ sustav jedan je od najpouzdanijih i najraširenijih sustava za automatsko gašenje požara. Njegova osnovna zadaća je pravovremeno detektirati povišenu temperaturu te aktivirati prskalice koje lokalno gase požar, tako sprječavajući njegovo širenje.
Kao tvrtka koja pruža usluge kvalitetnog održavanja sprinkler sustava u cijeloj RH, u ovom tekstu ćemo vas detaljnije informirati o ovim sustavima kao i o propisanim zahtjevima i standardima koji predstavljaju okvir za njihovo održavanje.
Kontaktirajte nas ako imate potrebu za propisanim (obveznim) periodičnim servisnim pregledima ili izvanrednim popravcima sprinkler sustava u vašem prostoru! Ove aktivnosti za klijente obavljamo na području cijele Hrvatske!
Ukratko, rad se ovih sustava temelji na automatskoj aktivaciji prskalica. Naime, svaka prskalica sadrži pripadajući termoelement (ampulu s tekućinom) koji puca kada temperatura zraka dosegne određenu vrijednost. Tada se otvara otvor prskalice kroz koji istječe voda pod tlakom te se raspršuje po prostoru zahvaćenom požarom.
Ovisno o namjeni prostora, uvjetima u okolišu i ostalim specifičnostima vezanim za mogućnost nastanka požara, ovi sustavi mogu biti izvedeni u nekoliko varijanti. Sve se temelje na istom principu automatske aktivacije prskalica pri povišenju temperature, ali se razlikuju prema načinu opskrbe vodom i upravljanju protokom.
Ovo je najčešće korištena izvedba sprinkler sustava. Cjevovod je kod istih stalno ispunjen vodom pod tlakom koja odmah istječe kroz prskalicu nakon aktiviranja.
Ova izvedba je jednostavna i pouzdana. U smislu gašenja nudi brzu reakciju ali nije prikladna za prostore s niskim temperaturama zbog opasnosti od smrzavanja vode u cijevima.
Ovaj sustav u cjevovodima koristi komprimirani zrak ili dušik, dok je voda zadržana iza posebnog „suhog“ ventila. Funkcionira kao zatvoreni pneumatsko-hidraulički sustav u kojem zrak ovaj ventil održava zatvorenim, a pad tlaka u sustavu ili cjevovodu (zbog aktivacije prskalice) – omogućuje ulazak vode u mrežu.
Suhi prinkler sustav najčešće se koristi u prostorima u kojima postoji rizik od smrzavanja poput hladnjača, vanjskih te općenito negrijanih prostora.
Kao eventualni nedostatak treba spomenuti nešto sporiju reakciju budući da je potrebno određeno vrijeme da bi se sustav ispunio vodom. Moglo bi se kazati da je riječ o cca 20–60 sekundi, ovisno o volumenu cjevovoda i tlaku zraka u istom.
Ova izvedba podrazumijeva posebnu vrstu suhog sprinkler sustava, ali s dodatnom elektroničkom kontrolom (radi preveniranja neželjene aktivacije). Za razliku od običnog suhog sustava koji reagira isključivo na pad tlaka zraka u cijevima (po otvaranju prskalice/a), ovaj sustav se aktivira u dvama koracima što omogućuje precizniju i sigurniju kontrolu. Cijevi su u ovom sustavu suhe (ispunjene zrakom ili dušikom). Voda se u njih pušta tek nakon što sustav za dojavu požara potvrdi postojanje požara i aktivira predakcijski („preaction“) ventil.
Ovi sustavi koriste se u prostorima poput računalnih centara, arhiva, muzeja, knjižnica i sl. gdje je (uz požar) imovinu potrebno osigurati i od oštećenja vodom.
Ovakve izvedbe se koriste u prostorima s vrlo visokim požarnim rizikom gdje se požar može brzo proširiti, pa je potrebno trenutno i masovno raspršivanje vode.
Za razliku od drugih sprinkler sustava, kod ovog su sustava sve prskalice stalno otvorene, a voda se u cjevovod dovodi tek kada se aktivira poseban ventil koji je povezan sa sustavom za dojavu požara. Nakon što detektori sustava vatrodojave registriraju požar, otvara se ventil. Voda istodobno istječe kroz sve prskalice u zoni, stvarajući snažan „vodeni zastor“ koji brzo hladi i ugušuje požar.
Ovakvi sustavi koristi se u kemijskoj industriji, rafinerijama, postrojenjima s lakozapaljivim tekućinama, energetskim postrojenjima i sl. prostorima. Ukratko, tamo gdje se traži iznimno brza reakcija i pokrivanje velikih površina.
Šprinklerski sustav sastoji se od nekoliko osnovnih elemenata koji zajedno čine cjelinu za automatsko gašenje požara.
Izvor vode
Crpna stanica (pumpno postrojenje)
Cjevovodna mreža
Kontrolni (alarmni) ventil
Sprinkler glave (prskalice)
Alarmni sustav
Ventili i armatura
Nadzorni i signalni uređaji
Cjevovodni pribor i nosači
Ovi se sustavi za gašenje požara ugrađuju u industrijske pogone, skladišta, trgovačke centre, garaže, hotele i druge objekte s povećanim rizikom od požara.
Odluka o tome treba li objekt imati sprinkler sustav ne donosi se naravno proizvoljno, već se temelji na zahtjevima mjerodavnih propisa iz područja zaštite od požara. Preciznije, ako govorimo o „novim“ objektima, temelji se na zahtjevima iz projektne dokumentacije koje u sklopu glavnog projekta određuje „projektant“ dijela koji se odnosi na zaštitu od požara. Ta se osoba službeno naziva „osoba ovlaštena za izradu elaborata zaštite od požara“.
Uzmimo za primjer planiranje gradnje nekog novog objekta (recimo industrijskog pogona, skladišta, hotela, trgovačkog centra ili javne garaže)…
Određivanje će potrebe za sprinkler sustavom u predmetnom objektu proizići iz primjene mjerodavnih propisa iz područja zaštite od požara, kroz nekoliko koraka u okviru izrade projektne dokumentacije za predmetnu građevinu.
U početnoj fazi investitor i projektant definirat će osnovno rješenje (planirane) građevine – namjenu, oblik, gabarite, načelnu vrstu konstrukcije, procese koji će se u njoj odvijati i ostalo.
U ovoj fazi potrebno je osigurati relevantne informacije koje su u smislu posebnih propisa neophodni za utvrđivanje odnosno traženje posebnih uvjeta za građenje građevine.
U ovom koraku projektant u ime investitora (u skladu s čl. 81. Zakona o gradnji) elektroničkim putem (putem modula eKonferencija informacijskog sustava Ministarstva nadležnog za graditeljstvo) traži utvrđivanje posebnih uvjeta za građevinu od strane nadležnih javnopravnih tijela.
U spomenutom traženju projektant navodi relevantne podatke o građevini (potrebne za utvrđivanje posebnih uvjeta) koji uključuju potreban opis i prateće grafičke priloge. Prema Zakonu, ove podloge trebaju biti izrađene u elektroničkom obliku te potpisane od strane projektanta elektroničkim potpisom.
Ovdje je potrebno spomenuti da se pod pojmom „javnopravnih tijela“ (koja prema posebnom propisu utvrđuju posebne uvjete za građevine) misli na sva tijela koja su ovisno o vrsti planiranog projekta („vrsti građevine“) nadležna za utvrđivanje posebnih uvjeta koje je potrebno zadovoljiti pri projektiranju i gradnji građevine (primjerice MUP – za zaštitu od požara, Hrvatske vode – za korištenje voda i vodnog dobra , HEP – za područje elektroenergetike, MINGOR – za zaštitu okoliša, Operator elektroničkih komunikacija – za uvjete priključenja i zaštite telekomunikacijske infrastrukture itd.).
Nakon što je Ministarstvo nadležno za graditeljstvo na gore opisan način (prema Zakonu, u roku od 8 dana od dana primitka urednog traženja projektanta) zatražilo izdavanje posebnih uvjeta od strane nadležnih javnopravnih tijela, ona će ih (kroz izdavanje rješenja) i dostaviti u propisanom roku od 15 dana od zaprimanja traženja (odnosno 30 dana, ako se traženi uvjeti odnose na građevinu razvrstanu u 1. skupinu građevina).
Vratimo se sada na našu temu koja se bavi određivanjem eventualne potrebe za sprinkler sustavom u planiranoj građevini.
Budući da zahtjevi vezani za izvođenje sustava za gašenje požara općenito spadaju u područje zaštite od požara, za izdavanje posebnih uvjeta u tom dijelu nadležno je Ministarstvo unutarnjih poslova RH (Inspekcija zaštite od požara nadležne policijske uprave – prema planiranom mjestu građenja).
U ovom će koraku tako, MUP dostaviti posebne uvjete za planiranu građevinu, čime će najčešće propisati:
Ovdje je potrebno spomenuti da MUP ne mora uvijek na dostavljenim posebnim uvjetima decidirano navesti da je primjerice (uz ostale uvjete) u građevini potrebno predvidjeti i sprinkler sustav. Navođenjem da je u sklopu glavnog projekta potrebno osigurati izradu Prikaza svih primijenjenih mjera zaštite od požara i/ili Elaborata zaštite od požara, odgovornost za definiranje svih potrebnih mjera zaštite od požara u građevini (pa tako i za predviđanje sprinklerskog sustava za gašenje) ima osoba koja u sklopu glavnog projekta izrađuje ove dokumente.
Pri izradi glavnog projekta za predmetnu građevinu (uz ostale zahtjeve) bit će potrebno primijeniti mjerodavne propise iz područja zaštite od požara (zakone, pravilnike, priznate norme).
Ako je u utvrđenim posebnim uvjetima naložena izrada elaborata zaštite od požara, njime će se projektantima dati smjernice po pitanju zaštite od požara koje moraju predvidjeti pri izradi glavnog projekta (svaki u svojem dijelu: strojarstvo, elektro, vodovod itd.).
S druge strane, kroz izradu će se prikaza svih primijenjenih mjera zaštite od požara kao sastavnog dijela glavnog projekta (najčešće kao dio Arhitektonskog projekta kod uobičajenih projekata) prikazati upravo sve primijenjene mjere vezane za zaštitu od požara. Jedna od takvih mjera će biti i predviđanje sprinkler instalacije, ako iz mjerodavnih propisa (imajući u vidu specifičnosti planiranog objekta; veličinu, namjenu, broj osoba i dr.) to proizlazi.
Propisi vezani za zaštitu od požara koji su vezani za projektiranje sprinkler sustava:
Priznate norme:
*Ova je norma temeljni dokument za sprinkler sustave u Hrvatskoj. Riječ je o osnovnoj normi koja definira projektne zahtjeve, tipove sustava, izvor vode, raspored prskalica, hidraulički proračun, postupke ispitivanja i održavanja.
*Ova serija normi obuhvaća više dijelova (HRN EN 12259-1, -2, -3 … -14), a svaki dio propisuje tehničke zahtjeve, ispitivanja i kriterije sukladnosti za pojedine dijelove sustava (prskalice, sklopove mokrih alarmnih ventila, sklopove suhih alarmnih ventila, alarmna zvona, detektore protoka vode itd.).
Inozemni propisi:
NFPA 13: Standard za projektiranje i ugradnju automatskih sprinkler sustava najpoznatiji je međunarodni (američki) standard koji definira projektiranje, ugradnju i testiranje automatskih sprinkler sustava za gašenje požara.
U Hrvatskoj nema obvezujući karakter, ali se zbog iznimno detaljnog uređivanja brojnih segmenata sprinkler sustava često (kao i u svijetu) koristi kao referentni ili dopunski tehnički standard.
NFPA 13 (uz ostalo) vrlo detaljno uređuje:
ODRŽAVANJE SPRINKLER SUSTAVA
Održavanje podrazumijeva sve radnje kojima se osigurava potpuna ispravnost, funkcionalnost i spremnost sustava za djelovanje u slučaju požara.
U praksi se razlikuju dvije osnovne vrste aktivnosti koje se obavljaju u sklopu održavanja sprinkler sustava:
Ovu obvezu u našoj zemlji definiraju mjerodavni propisi i norme iz područja zaštite od požara.
Konkretno, krovni propis je Zakon o zaštiti od požara. Na temelju čl. 36. tog Zakona, svi su vlasnici odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova ili prostora dužni osigurati da se građevina tijekom uporabe održava na način kojim se trajno ispunjavaju bitni zahtjevi zaštite od požara.
Ako govorimo o izvedenim stabilnim sustavima za otkrivanje, dojavu i gašenje požara u prostoru, Zakon člankom 40. propisuje da je korisnik dužan provjeravati odnosno organizirati provjeru ispravnosti i funkcionalnosti takvih sustava. Navedeno je potrebno obavljati u skladu s uputom proizvođača, a o provedenim radnjama mora postojati uredna evidencija. Ispitivanje sustava – jednom godišnje obavlja ovlaštena pravna osoba (tvrtka od strane MUP-a ovlaštena za ispitivanje protupožarnih sustava).
Treba spomenuti da Zakon o zaštiti od požara propisuje obvezu održavanja, ali ne definira rokove ni način — već je to definirano priznatom normom:
Vrste i rokovi aktivnosti u sklopu održavanja definirani su predmetnom normom HRN EN 12845:2020.
U njezinom poglavlju 20 – Održavanje propisan je detaljan raspored aktivnosti, kako slijedi:
Najprije treba spomenuti što tehnička dokumentacija sustava podrazumijeva.
Riječ je setu dokumenata kao što su projekti, nacrti, proračuni, tehnički opisi, certifikati, izvješća.
Preciznije, to mogu biti:
Nastavno na navedeno, dostupnost tehničke dokumentacije je vrlo važna za samo održavanje. Ta dokumentacija definira način funkcioniranja sustava kao i to kako je sustav u korištenju potrebno održavati.
Najprije, norma HRN EN 12845:2020 uistinu predstavlja temeljni tehnički dokument koji uz zahtjeve za projektiranje, ugradnju, ispitivanje – definira i održavanje ovih sustava u Republici Hrvatskoj. Međutim, ona propisuje opća pravila i minimalne tehničke zahtjeve koji vrijede za sve sustave, neovisno o izvedbi sustava ili proizvođaču opreme.
S druge strane, tehnička dokumentacija sustava izrađuje se za konkretan sustav i predstavlja razradu i primjenu zahtjeva iz norme na specifične tehničke uvjete.
U praksi, predmetna Norma određuje što je potrebno raditi, dok tehnička dokumentacija definira kako se to provodi na konkretnom sustavu. Precizira točne postupke, mjerne točke i parametre koji vrijede za taj sustav.
Ako je projektna dokumentacija izgubljena ili općenito nedostupna, potrebno je čim prije pokrenuti proces izrade projekta izvedenog stanja sustava.
U protivnom, kao vlasnik ili korisnik sustava možete se susresti s problemima u više situacija:
