Jod

Kemijsko ime: jod
Sinonimi: elementarni jod
Kemijska grupa: halogeni elementi
Kemijska formula: I2
CAS broj: 7553-56-2

Fizičko-kemijska svojstva:
Fizički oblik: kristali sivkasto-crne do ljubičaste boje metalnog sjaja
Miris: karakterističan, iritirajući
Molna masa: 253,8
Talište: 114 °C
Vrelište: 184 °C
Relativna gustoća: 4,93
Gustoća para: 8,75
Topivost u vodi: slabo topiv (0,03 g/100ml)

Primjena:
Upotrebljava se u organskoj, i farmaceutskoj industriji za dobivanje spojeva joda. Također se upotrebljava u analitičkoj kemiji kao reagens, te u medicini kao antiseptik.

Opasnosti za zdravlje:    
Stupanj škodljivosti: -
GVI: 0,1 ppm; lmg/m3; ( Xn, N )
IDLH= 2 ppm

Pare joda djeluju jako nadražujuće (jače nego klor i brom). Koncentracije 0,1 ppm se mogu podnijeti međutim već pri 0,15 ppm joda u zraku disanje je otežano, a koncentracije od 1 ppm su vrlo nadražujuće. Znači trovanja su težina u prsima, bol u grlu i glavobolja. Izloženost višim koncentracijama rezultira otežanim disanjem, nakupljanjem tekućine u plućima i smrt. Edem pluća javlja se tek nekoliko sati nakon izloženosti. Kristalni jod ili koncentrirana tekućina djeluje vrlo nadražujuće na kožu. Mogu uzrokovati ozbiljne duboke ozljede (razara tkivo). Jod se apsorbira kada dođe u dodir s kožom. Može uzrokovati teške ozljede oka. Pare joda koncentracije 0,57 ppm mogu se podnositi pet minuta bez iritacije očiju, ali već koncentracija od 1,63 ppm pokazala se nadražujućom za oči nakon 2 minute djelovanja. Kristalni jod može uzrokovati trajne ozljede očiju. Gutanje joda izaziva osjećaj pečenja i boli u ustima, grlu i želucu. Posljedice su jako povraćanje, žeđ, dijareja, groznica i smrt zbog oštećenja bubrega. Kronično trovanje uslijed izloženosti parama joda malo je vjerojatno, jer su simptomi akutnog trovanja vrlo teški.

Opasnost od požara:
Jod ne gori ali može reagirati burno s mnogim reducirajućim tvarima i tako uzrokovati eksploziju i požar.

Stabilnost:
Jod je stabilan pri normalnim okolnostima. No, burno reagira s acetilenom, amonijakom, amonij- hidroksidom, sumporom, fosforom i nekim metalima (antimon, željezo). Ako se gasi požar u kojem je zahvaćen spremnik joda, osoblje mora nositi potpunu zaštitnu opremu, uključujući zaštitu dišnih organa.

Osobna zaštitna sredstva:
Djelatnici koji mogu biti izloženi djelovanju jodnih para moraju se zaštititi ovisno o uvjetima rada.

Prva pomoć:
Nakon udisanja većih koncentracija para joda unesrećenom treba dati umjetno disanje i kisik. Potrebno je hitno pozvati liječnika. Kožu onečišćenu jodom potrebno je prati tekućom mlakom vodom barem 20 minuta. Ako se i nakon tog vremena osjeća peckanje, treba pozvati liječnika. Kod kontaminacije očiju obavezno je oko ispirati 60 minuta ili dok ne prestane iritacija, blagim mlazom mlake vode držeći kapak otvoren. Liječnička pomoć je obavezna. Nakon gutanja joda, ne smije se izazivati povraćanje. Potrebno je isprati usta vodom i dati unesrećenom da popije dosta vode (oko 300 ml). I u ovom slučaju treba konzultirati liječnika.
 


Metode analize:
Jednostavna i brza metoda za određivanje para joda u atmosferi jest Drägerova kolorimetrijska cijevčica. Standardna laboratorijska metoda je apsorpcija jodnih para u ispiralicama i titracija s natrij- tiosulfatom. Točnija ali i dugotrajnija metoda analize s ionskom kromatografijom (osjetljivost lĕg). (NIOSH Method 6005, NIOSH Manual of Analytical Methods, 4th ed.vol.2.). Prikladna je i metoda direktnog očitavanja s fotoionizacijski analizatorom.


 
 
 
  Povratak na - Zaštita na radu